CionizaM-2 - Cionisti - Cionisti - Baza - BaZa
Thursday, 2014-10-23, 0:02 AM
Welcome Guest | RSS
Site menu
Section categories
Cionisti [3]
Teorija zavjere
Our poll
Rate my site
Total of answers: 3
Statistics

Total online: 2
Guests: 2
Users: 0
Login form
Main » Articles » Cionisti » Cionisti

CionizaM-2
LOKACIJE NEDAVNIH SASTANAKA

Evo i popisa nekoliko posljednjih sastanaka skupine Bilderberg:

• 3. do 6. lipnja 2004. – Hotel des Iles Borromees, Stresa, Italija
• 5. do 8. svibnja 2005. – hotel SeeHotel Überfahrt, Rottach-Egern, Njemačka
• 8. do 11. lipnja 2006. – Hotel Brookstreet, Ottawa, Kanada
• 31. svibnja do 3. lipnja 2007. – Hotel Ritz-Carlton, Istanbul, Turska
• 5. do 8. lipnja 2008. – Hotel Westfields Marriott, Chantilly, Virginia, SAD
• 14. do 17. svibnja 2009. – Hotel Astir Palace, Atena, Grčka

Čini se da je u novije vrijeme sve počelo kad je Cecil Rhodes 1891. organizirao tajno društvo koje je nazvao Društvo inicijacije. Poput mnoštva organizacija, društvo se sastojalo od pojedinca ili veoma male skupine koja je bila u središtu. Lord Milner, agent bankarskih interesa Rothschilda i povjerenik Cecila Rhodesa, stvorio je vanjski krug Društva inicijacije. Nazvao ga je Udruženjem pomoćnika koje je bilo poznato i kao Skupina okruglog stola. Pukovnik Edward Mandell House, britanski ekonomist John Maynard Keynes, povjesničar ekonomije Arnold Toynbee te simpatizer nacizma i bivši američki ministar vanjskih poslova John Foster Dulless izmijenili su Skupinu okruglog stola u javno formalno vijeće koje je sada poznato kao Institut međunarodnih poslova. Godine 1921. zavjerenici su odlučili podijeliti Institut međunarodnih poslova u američku podružnicu – Vijeće međunarodnih odnosa te britansku podružnicu – Kraljevski institut za međunarodne poslove. Lord Winston bio je predsjednik Vijeća za međunarodne odnose. Jednom je izjavio kako se američka vlada u sjeni krije upravo u toj organizaciji.

Da se ne bi pretjerano zanosili mnogim domoljubnim pokretima u SAD-u, kaže Estulin, u njih su se odavno ubacili agenti Bilderberga. Primjerice, to se odnosi na novinare i Američko udruženje slobodnih novinara (AFP). Novinari prisustvuju sastancima duže od bilo koga. No, ukoliko želite objaviti istraživačke članke o skupini Bilderberg kao nezavisni novinar, uskoro ćete saznati da nitko ne želi imati posla s vama. Ako jednom i uspijete objaviti takav članak zauvijek ćete biti diskreditirani u očima vodećih medija. Pogodimo tko su sponzori AFP-a? Tko plaća mnoštvo njihovih računa? Riječ je o CIA-i, kaže Estulin. To je način na koji to funkcionira. Kada AFP počne objavljivati vaše novinarske članke, tog trenutka postajete čovjek njihova tržišta jer to udruženje predstavlja desno krilo američke politike i nadmoći bijele rase.

Krajnjim ciljem skupine Bilderberg Estulin smatra – provesti revoluciju bez prolivene krvi. Revolucija je zamislila vladajuća klasa, a usmjerena je na stvaranje tehnokratske vlade u kojoj će unutarnja i vanjska politika biti podčinjene međunarodnoj ekonomiji.

Ima tu i smanjenja populacije, a u Estulinov rukama se također našao dokument kojega je William Engdahl dobro predstavio u knjizi „Sjeme uništenja". Naime, Estulin piše kako je prije dvanaest godina u jednom izvještaju Bilderberga vidio izraz o „zahtjevu za uništenjem" koji tada nije razumio. Vjerojatno o tome ne bi razmišljao detaljnije da prije četiri godine, kada se skupina Bilderberg sastala u Njemačkoj, nije vidio istu sintagmu. Bila je izrečena u sličnom kontekstu povezanom s krizom nedostatka energije. Pitao je svog dobrog prijatelja koji obnaša važnu poziciju u Svjetskoj banci da mi to objasni. Rekao mu je da se „uništenjem svjetske ekonomije može uništiti potražnja". Zanimljiv koncept. Naravno, to ne znači da će Rockefelleri i ekipa ostati gladni. To se odnosi na ljude koji će ostati bez domova, novca, vlasništva i investicija. To se naziva „transformacijom bogatstva". Upravo se to dogodilo tijekom Velike depresije koja nije bila ništa drugo nego prijenos bogatstva u ruke najmoćnijih ljudi. Novac ne može jednostavno ispariti u zrak. On samo razmijeni strane. Godine 1974. Nixon i Kissinger potpisali su dokument američke vlade o studiji rasta stanovništva. Dokument jasno govori kako je svjetsko stanovništvo između 1974. i 2050. godine potrebno umanjiti za 3 milijarde ljudi. Posljednje procjene govore o pet milijardi ljudi, što znači da bi na Zemlji ostalo nešto manje od dvije milijarde ljudi. Američki i europski znanstvenici procijenili su da naš planet maksimalno može održavati dvije milijarde ljudi. (Koja glupost.) No, neće biti potrebno ubiti sve te ljude, kaže Estulin. Bit će dovoljno da ih izgladnite do smrti. Izgladnjivanje je definitivno svjetska politika, kao što se vidi na primjeru Afrike.

Prema Estulinu, plan Bilderberga zadire u mnoge pore društva, pa tako i u one koje generalno smatramo pozitivnima – poput nevladinih udruga. U intrevjuu u hrvatskom izdanju časopisa Nexus to je objasnio ovako: „Svi misle da znaju kakav se užas događa u Africi. Barem tako misle. No, ovako izgleda stvarna slika. Novinari prate događaje. Novac slijedi vijesti, a nevladine udruge slijede novac. Katastrofe su dobre za posao. Uvijek je bilo tako. Bez patnje ne bi bilo ni humanitarnih akcija. Bez humanitarne pomoći ne bi bilo ni mjesta za tajne obavještajne operacije. To je dio zapadnog imperativa geopolitičke kontrole. U izopačenom svijetu prisutnost zemalja na afričkom tlu postala je neophodna za opstanak sudanskog naroda koji od njih nije ni tražio pomoć. Diljem Sudana, koji je bio uništen ratom i drogom, proširila se 1998. godine operacija ‘Životna crta’ (OLS). Taj međunarodni program humanitarne pomoći koštao je nekoliko milijardi dolara. Operaciju je koordiniralo 35 glavnih zemalja članica UN-a uz ostale zemlje i organizacije kao što su UNICEF, WFP, WHO, FAO, UNHCER i USAID. Uključene su bile i nevladine udruge u koje spadaju OXFAM, CARE, ICRC i Svjetska vizija. Ne smijemo zaobići ni religiozne organizacije i donatore. Sve je navodno dizajnirano za žrtve rata u razorenom Sudanu. Malo je reći da je bila riječ o divovskoj operaciji. Operacija OLS utemeljila je golemo uporište u južnom Sudanu s nepreglednim brojem humanitarnih agencija koje su se međusobno borile da osiguraju goleme plaće svojim članovima. Svi su se natjecali da dobiju dio multimilijarderskog novčanog kolača. Na internetskoj stranici Ujedinjenih naroda piše kako je ‘operacija OLS spasila živote i pomogla stotinama tisuća ljudi’. No, to je bila i vojna operacija podržana od Ujedinjenih naroda. Korištena je masivna infrastruktura iz Nairobija i Kenije koja se prelila u južni Sudan. Neke od tih kršćanskih i humanitarnih udruga bile su uključene i u trgovinu oružjem za Sudansku oslobodilačku vojsku, pa su se takvi zrakoplovni transporti organizirali zajedno s prijevozom hrane i lijekova.

Ako situacija izgleda lošije, prodaja ide još bolje. Američki narod dobivao je dnevnu dozu slika u luksuznim propagandnim magazinima koje su prikazivale patnju, glad i mrtva tijela afričke djece. Svaka dnevna soba dobila je svoju porciju. New York Times i New Yorker udružili su svoje snage kako bi zatražili od američke vlade i Ujedinjenih naroda da ‘učine nešto’. Glad i užas postali su proizvod poput skupog nakita. No, da li je u konačnici zaista nešto napravljeno?

Na vrhuncu operacije Sudan je dobivao milijun dolara dnevno. Sudan, Etiopija, Eritreja i Kongo još su uvijek u jadnom stanju, kao i na početku tih humanitarnih kampanja. Kako je moguće da je humanitarna akcija takvog opsega, koja je trajala više od sedamnaest godina, toliko podbacila? S čime se Sudan može danas pohvaliti nakon što je potrošeno 6,67 milijardi dolara za njegov spas? Riječ je o nemilosrdnom i skrivenom iskorištavanju daleke zemlje koja je poslužila humanitarnim agencijama i golemim vladinim aparatima. Tako to izgleda u Africi, Rusiji i Južnoj Americi.

Ne tako davno pitao sam svog prijatelja iz CIA-e zašto se njihov pristup nikada ne mijenja. Njegov odgovor bio je kratak i jasan. ‘Zašto mijenjati stvari koje uvijek funkcioniraju?’"


Henry Kissinger – živahni starčić -jedan od dugogodišnjih umova Bildelberga – snimljen tijekom konferencije u talijanskom hotelu 2004. godine.




David Rockefeller (lijevo) – još jedan živahni starčić - jedan od osnivača skupine Bilderberg na stanci za ručak tijekom sastanaka u Njemačkoj 2005. godine.



Fotografije policijskog osiguranja tijekom sastanaka skupine Bilderberg. Procjene govore da troškovi svake konferencije iznose 10.000.000 dolara







Uhićenje fotografa koji je 2006. godine probao snimiti sastanak Bilderberga u Kanadi.



Henry Kissinger (ovaj gore starcic velikog nosa) je mislio krojiti Balkan po svojoj mjeri

On the Charlie Rose Show, Sept 14, 1995, Henry Kissinger argued for what would be in effect an ethnic-partition and religious apartheid in Bosnia-Herzegovina. Kissinger urged a dividing up the country between Croatia and Serbia and, in effect, forcing the Muslims (and any Bosnians who wanted a state not based on "ethnic-cleansing") into a ghetto in the center. The basis of Kissinger's argument was his claim that "There is no Bosnian culture."

Ironically, the person who has done most to disprove Kissinger's remark is none other than Serb General Ratko Mladic, who has spent four years busily trying to destroy the vast testimony to Bosnian culture.

He burned down the National Library in Sarajevo with three days of shelling by incendiary grenades--the largest book burning in modern history. Over a million books and 100,000 manuscripts and rare books were burned, including much of the ancient South Slavic heritage of Bosnia.

He selected out and shelled the Oriental Institute manuscript collection in Sarajevo, with its collection of 5000 Bosnian manuscripts in Hebrew, Arabic, Turkish, Persian, and Adzamijski (Bosnian Slavic written in Arabic script).

He shelled repeatedly and deliberately the National Museum with its priceless collection of Bosnian art. A few objects, such as the Sarajevo Haggadah were saved by courageous Bosnians (Croat, Muslim, Serb, and Jewish) who risked their lives to save as much of their Bosnian cultural heritage as possible. One of his soldiers even lined up the Bosnian art collection of a Sarajevan artist (who was Serb) and "executed" them by drilling them with machine-gun fire.

Mladic's soldiers selected out artists, writers, teachers, and scholars for particularly brutal tortures and killings in his concentration camps.

Mladic's army joined irregular Serb militias in dynamiting over 600 mosques , including the masterworks of European architecture and Bosnian heritage: the Colored Mosque in Foca (built in 1551) and the Ferhadija Mosque in Banja Luka (1583). Mladic's men also dynamited Catholic churches throughout the area of occupation.

In places he couldn't occupy, Mladic deliberately shelled hundreds of other Bosnian architectural treasures . The famous Ghazi Husrev Beg Mosque in Sarajevo (1531) was repeatedly targeted. In Mostar, Mladic's army shelled the cathedral in Mostar, the Karadjoz Bey Mosque, entire historical districts, as well as the regional archives of Herzegovina. The Jewish graveyard in Sarajevo was dug up and scattered all over by Mladic's troops. Mladic's troops annihilated, systematically, the ancient heritage of Trebinje, another city in Herzegovina. These shellings and demolitions were not the result of collateral damage. The targets were selected carefully and the areas around them were left unscathed./1/

Why would General Ratko Mladic spend four years destroying a culture that didn't exist in the first place?

No possible reason. The idea is absurd. Mladic's four years of frantic destruction was an attempt to destroy something that very much existed and very much still exists.

Mladic targeted the vibrant, powerful, and beautiful testimonies to Bosnian culture so that some day, advocates of religious apartheid in Bosnia, such as Henry Kissinger, could declare: "there is no Bosnian culture." People looking at the parking lots where mosques and churches and art museums and music schools and libraries and manuscript collections once stood would say: "I guess Kissinger is right."

And if there is no Bosnian culture, why not divide Bosnia, as Kissinger and General Mladic wish, between Croatia and Serbia, and herd the Muslims into a central ghetto? (How many non-Christian ghettoes have survived in Europe since 1096, the first crusade?)

The same Kissinger-type reasoning was used by advocates of apartheid in South Africa. There was no "African culture", they said, so why not put Africans on reservations called homelands and have apartheid?

The same approach was used during the extermination of the American Indian nations. There was no Native American Culture so why not put the American Indians on reservations or "ethncially cleanse" those who refuse to go to the reservations?

There is only one problem with Kissinger's statement and his plan. As with South Africa and the American Indians, so with Bosnia, cultures are hard to kill.

You can kill people and you can dynamite mosques or desecrate cemeteries. You can build the concentration camps and killing centers that are now being exposed before the world at the UN War Crimes Tribunal in The Hague. After the people have been "cleansed" (killed or driven into refugee camps) and their monuments have been destroyed, you can, like Kissinger, claim these the culture never existed in the first place.

But you cannot kill the spirit of a great culture. Present-day South Africa is testimony to that. The very survival of the American Indian culture is testimony to that. And the perseverance and survival of Bosnians, rooted in their ancient and powerful culture that was made up of a variety of religions and cultural influences powerfully blended into a great culture, gives the lie to Kissinger.

All the bombs, shells, concentration camps, rapes, and mass-killings of General Mladic have only served to do one thing: to put Bosnian culture into the fire and steel it into purer and more resilient metal /2/.

And at a time when extremists of all sides in the U.S. are demanding apartheit, separation of races and religions, and religious and racial wars--at a time when some people are saying "American culture doesn't exist"-- Bosnian culture survives the overwhelming destructiveness of the Serb army, the betrayal by Croat extremists, the collaboration with the genocide by the NATO nations which could have stopped it in 1992, and the lie by the likes of Henry Kissinger.

Bosnian culture is sending us a message.

In the United States, if we want a society where people of different races, religion, and backgrounds share a common culture and build a united nation, then we are Bosnians. If we insist that cultures are not made by "ethnic cleansing" or apartheid and if we insist that division of people into ethnic, religious, and racial ghettoes is not a solution, we are Bosnians. If we insist that people of different races, religions, and background can work together and build a common culture, then we are Bosnians.

And if we sit back and allow the authors of genocide like General Mladic and the apostles of apartheit like Henry Kissinger to triumph in Bosnia, we will not likely be able to save our own culture /3/.

Michael Sells





1 This piece was originally posted on the internet newsgroup alt.current-events.bosnia on October 14, 1995. For information on the war on Bosnian culture, see Andras Riedlmayer, "Erasing the Past: The Destruction of Libraries and Archives in Bosnia-Herzegovina MIDDLE EAST STUDIES ASSOCIATION BULLETIN, vol. 29 no. 1 (July 1995), pp. 7-11" and "Killing Memory: Bosnia's Cultural Heritage and its Destruction" VHS videocassette, 41 minutes (Haverford, PA: Community of Bosnia Foundation, 1994). Also see Rabia Ali and Lawrence Lifschultz, WHY BOSNIA (Pampleteer's Press, 1993). For a historical overview, see Noel Malcolm, BOSNIA: A SHORT HISTORY (New York University Press, 1994).

2 For one example of the Bosnian response to destruction, see Sarajevo Expo 92, an exhibit of seventeen works by major Sarajevan artists created during the worst period of the shelling of Sarajevo. The exhibit is being displayed at various places in the U.S. by Aida Musanovic, one of the artists.

3 This short article is dedicated to the hundreds of Bosnians who have been killed while risking their lives to save art, manuscripts, and other testimonies to their cultural heritage.


LEVITI - KAZARIJA - MLETACKO PLEMSTVO - BILDERBERZI

Rockefeleri , Rotshcildi, Frescobaldi, Savoy - Financijska moc ovih Kazarskih obitelji se mjeri u kvadrilionima dolara, to je cifra nakon triliona a pise se (mislim) kao 10na15.

Povijesna kronologija o podrijeklu Bilderberga, Venecijanskog plemstva pocinje sa migracijom semitskih plemena iz Kanana.

http://www.bibliotecapleyades.net/so...acknobil05.htm


Rotshcildi(u prevodu "Crveni štit)

Mayer Amschel Rothschild





Osnivač Rothschildove međunarodne bankarske dinastije koja je postala jedna od najuspješnijih obitelji u poslovnom svijetu. 2005. god., američki poslovni magazin Forbes stavio ga je na 7 mjesto u svojoj anketi o 20 najutjecajnijih poslovnih ljudi svih vremena, usput su ga nazvali osnivačem međunarodnog novčarstva.

Njegovi preci, njemački židovi živjeli su po danas znanim podatcima, barem od sredine XVI. st. u židovskom getu u Frankfurtu, u ulici Judengasse. Kuće u Judengasseu tada nisu imale kućne brojeve, već razne oznake ( štitove - Schild). Obitelj Mayer živjela je generacijama u kući Haus zum Roten Schild (Kuća kod crvenog štita) po njoj su dobili ime Rothschild. 1664. obitelj se preselila u Haus zur Hinterpfann (u Judengasse) u kojoj je otac Amschela Mayera, Amschel Moses Rothschild imao maloprodajni dućan (zalogajnicu) i trgovinu devizama (kovanicama).

Novčarskom poslu učio se u obiteljskoj tvrtci Wolfa Jakoba Oppenheima u Hamburgu, 1763. se vratio u Frankfurt i otpočeo vlastiti posao. Počeo je poslovati kao mjenjačnica i trgovina rijetkim kovanicama ( u to doba u opticaju su bili vrlo različiti zlatnici i kovani novci), uspio je steći povjerenje princa Wilhelma od Hessena, koji mu je postao pokrovitelj. Rothschildov posao se povećao, kada se počeo baviti čisto bankarskim poslovima za princa Wilhelma koji je uskoro postao Wilhelm IX. (pa Wilhelm I.) , grof od Hessena i Kassela (1785.). Poslovno je osobito ojačao nakon Francuske revolucije, kada su preko njegove banke, išle isplate iz Britanije za nadnice hesenske plaćenićke vojske. Na početku XIX. st. Mayer Rothschild Amschel je toliko ojačao svoju poziciju glavnog međunarodnodnog bankara, vladarske kuće Wilhelma IX. , da je počeo izdavati vlastite međunarodne zajmove, rabivši pritom kapital od grofa Wilhelma IX.

1806. Napoleon je zauzeo Hessen, kao protumjeru zbog Wilhelmove podrške Prusiji. Grof Wilhelm pobjegao je u Schleswig-Holstein, ali to nije nimalo utjecalo na Rothschildove poslove, on je nastavio poslovati kao njegov bankar, proširivši posao na investiranje u novčarske fondove u Londonu. Ratne prilike su mu čak išle na ruku, jer je profitirao od uvoza prekomorskih dobara (preko Engleske) i tako ušao u rizični (politički) posao kršenja Napoleonove kontinentalne blokade.

Mayer Amschel Rothschild najpoznatiji je po tome što je svojih pet sinova, rasporedio u pet različitih država, i time omogućio obitelji Rothschild nesmetano poslovanje u tadašnjoj vrlo podjeljenoj i zaraćenoj Europi.

Sve je počelo sa trećim sinom Nathanom Mayererom Rothschildom kojeg je 1798. poslao je u Englesku, da poradi na uvozu tekstila, s 20.000 £ kapitala. Tim novcem je on osnovao je prvu inozemnu tvrtku porodice Rothaschild. Nathan je dobio britansko državljanstvo 1804., i osnovao banku u londonskom Cityu, koja je vrlo brzo postala jedna od najmoćnijih financijskih institucija Europe - N. M. Rothschild & Sons. 1810. Mayer Amschel Rothschild, sklopio je formalni partnerski ugovor s svoja tri najstarija sina. Najmlađeg sina Jamesa poslao je u Pariz 1811., da tako ojača sposobnost obitelji da djeluju širom Europe (bez obzira na političke okolnosti). To im je omogućilo da kreditiraju britansku Wellingtononovu vojsku u Portugalu (za Napoleonskih ratova), na ime toga domogli su se velike količina zlata u ime britanske vlade. Najstariji sin Amschel Mayer, ostao je u Frankfurtu, u kojem je preuzeo Frankfurtsku banku. Sina Salomona poslao je u Beč, da osigura djelovanje u Austro-Ugarskoj. Sina Carla (Calmanna) poslao je u Napulj (tada moćniji i utjecajniji grad od sjeverno talijanskih gradova) da osigura poslove po talijanskim državama.

Mayer Amschel Rothschild, umro je 19. rujna, 1812. u Frankfurtu, 1817. posthumno je dobio plemićki naslov od Austrijskog cara.


TKO SU DANAŠNJI ROTHSCHILDI?


Iako se još od Drugog svjetskog rata, od strane Rothschildovih odjeljenja za formiranje javnog mnijenja, širi uvjerenje da je njihova moć danas beznačajna i da će ostati upamćeni po vinarijama u Francuskoj ili vrtovima i kao filantropi u Velikoj Britaniji, stvarnost nam projicira potpuno dijametralnu sliku. Oslanjajući se na temelje koje su postavili djedovi i očevi, današnji potomci dovršavaju misiju koja traje više stoljeća. Rothschildi predstavljaju danas
lokomotivu hazarskog vlaka koji ide ka Rusiji i ogromnim sibirskim prostranstvima. Taj vlak, koji prolazi i preko Balkana, treba napuniti armijama novoprimljenih članica NATO pakta, koje će se boriti za imperiju Rothschilda.
Malo je poznato da su Rothschildi skriveni vlasnici američkih Federalnih rezervi, Pariškog kluba, Londonskog kluba, te kontrolori Meñunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

CRVENI ŠTIT IZ FRANKFURTA

Da bi bolje upoznali novog kralja i njegove vojvode, pogledajmo osobnu kartu i kronologiju ove dinastije. Sve je počelo krajem 18. st. od Meyera Amschela (negdje Mozes Bauer) Rothschilda. Rothschildi (Rothschild u prijevodu znači "crveni štit") su porijeklom iz Frankfurta, ne slučajno, najvećeg financijskog
centra u EU. Ono što je vrlo indikativno, je, da se u Frankfurtu nalazi sjedište Centralne Europske Banke i svih vodećih europskih i američkih banaka, koje su većinom pod kontrolom dinastije. Frankfurtska burza (jedna od najznačajnijih u
svijetu) je dio "Deutsche Börse" koja je u vlasništvu Rothschilda preko "Children's Investment Trust" i "Atticus Capital" s jedne strane i svojih podružnica "Merrill Lynch" i "Fidelity Investments".

Amschel je imao pet sinova, koje je rasporedio širom Europe. Salomon je otišao u Beč, Karl u Napulj, Nathan u London, James u Pariz a peti sin Amschel je ostao u Frankfurtu. Sinovi i njihovi potomci su za nepunih dvjesto godina u potpunosti pokorili i podjarmili zapad. Tako su postavljeni temelji "Pax Judaica". Glavnu riječ vodi englesko-francuski tim Rothschilda na čelu sa Nathanom, sinom Jacoba Rothschilda. Engleski tim predvode vremešni Edmund i Evelyn sa mladim Nathanom, a francuski, Guy Rothschild sa sinovima Davidom i Eduardom.

Edmund Rothschild (1916)




Karijeru je gradio forsiranjem britansko-hazarskih interesa u posljeratnom Japanu. U saradnji sa Winstonom Churchillom je osnovao BRINKO (British Newfoundland Development Corporation) korporaciju u Kanadi.
Edmundova kćer Katrin je žena Marcusa Agiusa, predsednika "Barclays" globalne financijske grupe (nakon kupovine ABN-AMRO, nizozemske bankarske grupe, ove dvije Rothschildove grupacije su postale jedno tijelo). Marcus se nalazi i na čelu BBC -a.


Sir Evelyn De Rothschild (1931)



Kum Crnog Plemstva, desna ruka kraljice, vođa Illuminata, vođa internacionalnih cionista, vlasnik Izraela, glavni bankar Vatikana, i kontrolor svjetske opskrbe novcem. Prema Benu Fulfordu nedavno je ovlasti prenio na Davida Renea De Rothschilda.

Nakon ujedinjenja engleske i francuske Rothschild financijsko-bankarske grupacije, i ustupanju vodećih pozicija u istim, ostao je na čelu ogromne N M Rothschild & Sons, investicijske banke iz Londona. Pod kontrolom Evelyna se nalazi štampa (list Economist, Daily Telegraph...) Osnovao je Asocijaciju za proučavanje povijesti bankarstva i financija sa sjedištem u Frankfurtu.
Posjeduje međunarodnu korporaciju De Birs, jednu od vodećih u oblasti eksploatacije, obrade i distribucije dijamanata.

Sa suprugom Lin Forester kontrolira " First Mark Communications International LLC", i "Field Fresh Foods" s indijskom familijom Mittal, koja zapravo ima ulogu zastupnika Rothschildovih interesa i kapitala (velika "Bharti" grupa).
U oblasti politike Evelynovi glavni agenti(uključujući i Soroša) su Norman
Lamont, Peter Mendelson, Oliver Letwin i Vernon Jordan (svi Hazari!).
Lamont utječe na Konzervativnu stranku i potencijalnog premijera
Michaela Howarda (Hazar). Bio je ministar financija za vrijeme mandata
Margaret Tatcher. Učestvovao je na regionalnim konferencijama zajedno
sa Stjepanom Mesićem i Borisom Tadićem. Peter Mendelson je aktualni
ministar V.Britanije u EU i blizak je laburistima i Tonyju Blairu. S druge strane, Vernon Jordan (Lazard banka) je veoma utjecajan u Demokratskoj stranci u SAD (bio je savjetnik Billa Clintona, vodio kampanju za Johna Kerrya 2004. godine). Supruga Lin je financirala predsjedničke kampanje Billa Clintona a također je bliska prijateljica Hillary Clinton.


Nathan Filip Rothschild (1971)



Otac Jacob Rothschild



Mlađani Nathan je sin Jacoba Rothschilda, od koga je naslijedio bezbroj poslovođa, agenata, utjecaj na vitalne političke, ekonomske, medijske i vojne institucije širom svijeta, pa čak i Butrint arheološko nalazište u Albaniji...

Kompanije i korporacije "RIT Capital", "Atticus Capital", "JNR Limited", "NM Rothschild", "Vanco", "Trigranit", "British Petroleum", Rio Tinto su samo dio sredstava koje stoje Nathanu na raspolaganju novom kralju u pohodu na istok. Za tu svrhu, na usluzi su mu, pored zapadne nomenklature u okviru EU, NATO-a, Britanije, brojni financijski i politički operativci širom Euroazije (Soroš, Berezovski, ðukanović, Mittali...).

David Rene Rothschild (1942)





Francuska dinastija Rothschild, koju je osnovao James Meyer, predstavlja bočnu podršku britanskom trijumviratu. U tom smislu, pojavljuju se David Rene i Eduard Rothschild, sinovi Guya Rothschilda. David se nalazi na čelu NM Rothschild grupacije, koja je podijeljena između engleskih i francuskih Rothschilda. Nalazi se na čelu "Rothschild & Cie Banque", uticajne
investicijske banke u Zapadnoj Europi.

Eduard Rothschild (1957)



Davidov polubrat Eduard je takođe član investicijske banke. Pored toga, kontrolira ugledni francuski list "Liberation". Nalazi se na čelu "Imerys", metalurške kompanije koja je u vlasništvu Rothschilda od 1880. godine.

Rothschildi u Hrvatskoj

Za razliku od ostalih država Balkana, Hrvatsku Rothschildi okupiraju pretežno iz Mađarske (Austo-ugarska, prve masonske lože u Hrvatskoj su organizirane iz Mađaske) koja predstavlja bazu širenja hazarske dinastije. Preko Unicredit i Intesa banke preuzeli su Zagrebačku i Privrednu banku.

Uzroci lihvarskih kamata izgleda sezu sve do Egipta, Babilona i Sumera.

U Hrvatskoj je Soroš manje prisutan nego u ostalim zemljama. Najači adut iz nevladinog sektora je Žarko Puhovski. Pored MOL-a koji je preuzeo naftnu kompaniju INU, druga značajna Rothschildova kompanija u hrvatskoj privredi je Trigranit. Osnovan je konzorcijum Ingra-Trigranit (Ingra- na čelu je Igor Openhajm, Hazar). Taj konzorcij je vlasnik rukometnih
arena. Trigranit, takođe, ima ambiciozne planove na hrvatskom primorju. Veliki dio ruralnog podrucja duž Dalmacije vec ima svoje kupce.
U oblasti telekomunikacija je prisutan T- Mobile.


 
Category: Cionisti | Added by: Admin (2012-03-31)
Views: 29708 | Rating: 5.0/1
Total comments: 0
Shopping Cart
Your shopping cart is empty
Search
Site friends
  • Create a free website
  • Online Desktop
  • Free Online Games
  • Video Tutorials
  • All HTML Tags
  • Browser Kits