Friday, 2024-03-29, 5:03 AM
Welcome Guest | RSS
Site menu
Section categories
Cionisti [3]
Teorija zavjere
Our poll
Rate my site
Total of answers: 3
Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0
Login form
Main » Articles » Cionisti » Cionisti

CionizaM-3
KOOPERACIJE ŽIDO-MASONERIJE I VATIKANA


IOR je jedna vrlo specijalna banka, nema fizičkih šaltera, ali zato ima puno klijenata.
IOR je vrlo poželjna institucija za sve one one koji posjeduju kapital, ali žele proći i biti neprimjećeni.
Financijske bilance ove banke su poznate samo Papi i još trojici kardinala.
IOR je u stvari centar koji stavlja pod kontrolu Vatikana ostale svjetske banke.
Preko ove banke se vrlo jednostavno rade bilo kakve novčane, sumom neograničene transakcije uz najveću moguću garanciju zaštite privatnosti.
Dugo je vremena na čelu instituta stajao Paul Marcinkus, kardinal upleten u različite skandale (spominje se i u knjizi Ruperta Cornwella, "Roberto Calvi - Bog Bankar", zajedno sa Angelom De Bernardiem koji preko kompanija "Tacana SA" i "Granito SA" kontrolira 61,6% Pulskog Arenaturista) koji su uprljali Talijansku financijsku povijest.
IOR se pojavljuje i u sudskim istragama o internacionalnoj kupo-prodaji oružja u koju su upleteni Vladimir Žirinovski i Barcelonski biskup Ricard Maria Charles.
Spominje se i u slučaju Telecom Srbija zbog misteriozne uplate na račun u Republici San Marino, koja je išla preko Vatikana...
IOR se počeo rađati za vrijeme rata, 1941 godine.
Nema fizičkih šaltera, ima hiljadu raznih ogranaka. Jedino sjedište je u Vatikanu.
Ne uklapa se baš u klasičnu sliku i smisao banke: dioničarima se ne dijele dobitci jer dioničara niti nema.
Profit, odnosno dobitci idu u "religijske namjene".
Kako bi privukli klijente, kamate na depozite iznose od 12% na više.
Svakom klijentu se dodjeljuje kartica sa kodificiranim brojem, bez imena i bez slike, kao identifikacijska isprava.
Pri izvršenim novčanim operacijama, ne isporučuju se nikakve potvrde, nikakvi papiri sa brojevima koji bi mogli poslužiti kao podatci za poslovne knjige.
Čekovi ne postoje.
Klijenti Vatikanske centralne banke mogu biti samo pripadnici svjetske elite, crkva i diplomacija, Vatikanski radnici te pokoja rijetka iznimka.
Samo trenutak nakon otvaranja računa, moguće je obavljati financijske operacije bez ikakve kontrole, a to uostalom i je glavni razlog zbog kojeg je ova banka toliko privlačna.
O njoj se zna samo ono što Vatikan želi da se zna, a Vatikan ne želi da se o ovoj banci zna puno, ili je bolje reći išta.

Vatikansku centralnu banku kontrolira komisija koja je sačinjena od petorice kardinala, a koji su bez financijke stručnosti.
Ovakav vid kontrole možemo nazvati moralna kontrola.
Malo veću ulogu ima nadzorni odbor, a njega čine petorica laika i generalni direktor.
Ovako zatvoreni tip institucije ulazi u normative Svete Stolice i vrol je korisna mogućnost za sakrivanje poslova banke od očiju javnosti i radoznalih pogleda.
Ovaj institut održava valutne i kreditne odnose sa Talijanskim bankama, aktivno operira na svjetskom tržištu, igra na burzi novca, investira, skuplja dobitke, no kao strana institucija uopće ne podliježe Talijanskoj financijskoj kontroli.
Vatikanska banka kupuje i prodaje dionice firmi koje su u totalnoj suprotnosti sa Katoličkim učenjem: prezervativi, oružje,..
U povijest IOR-a ulaze skoro svi poznati likovi Talijansih prevara, slučajevi Banco Ambrosiano, ubojstva Calvija, Sindone,...
Michele Sindona je osoba koju je Papa Paolo VI potajno angažirao sa zadatkom da od IOR-a stvori institut sposoban da se bez straha šeta po burzama i špekulira.
Čini se da se Michele Sindona naveliko bacio na posao i u Vatikanske kase ubacio mnogo novca bez boje i mirisa, porijeklom iz cijelog svijeta.
Sindona je imao prijateljske odnose sa ovim važnim ličnostima: David M.Kennedy, Richard Nixon, Joe Doto (mafijaški boss)...
Papa Paolo VI je izabrao Američkog biskupa Paula Marcinkusa kao društvo Sindoni.
Tako se stvorio duo sa zadatkom da zarađuje milijarde i u istom trenutku izbjegava plaćanje poreza.
Samo izmedju 1971 i 1973 godine, oprali su milijardu dolara mafijaškog novca.
Pokajani mafijaš Marino Mannoia je prilikom video konferencije iz Amerike obznanio da su novci mafije godinama završavali u kasama IOR-a.

IOR funkcionira kao crkvena privatna banka, više nego perfektno prilagođena Papinim potrebama, ličnosti koja zapravo na kraju krajeva, njome i upravlja.
No i bez obzira na samog Papu kao Svetog Oca, osobu "najčistije savjesti" na ovoj planeti, banka je od samog nastanka upletena u velike skandale, prevare i korupcije.

Cjelokupna povijest Katoličke crkve je isprepletena skandalima.
1400-ih godina, Papa Nicholas V je papinskim bulama dva puta ozakonio ropstvo.
Ove papinske bule su poslužile kao moralno opravdanje nadolazećoj eri trgovine robovima i Europskog kolonijalizma.
Vrijeme crkvene inkvizicije, donijelo je također veliki broj žrtava.
Osobe koje su se protivile crkvenoj doktrini svojim naprednim mislima, među njima i mnogi znanstvenici, završavale su na lomači.
Kada se radi o ogromnom broju žrtava, onda je njihov broj najmanje važan. Pouzdano se zna da je kroz povijest, najveći broj ljudi stradao pod zastavom križa.
Vatikanska centralna banka, otvorena je u drugom svjetskom ratu.
Podsjetimo se, Italija je u drugom svjetskom ratu bila na strani fašističkih sila osovine.
Papu Pia XII, koji je otvorio tu središnju banku, zvali su Hitlerov Papa.
Ova je banka dala veliku bankovnu podršku Talijanskim fašistima, aristokraciji i mafiji.
Po zvaničnoj izjavi Vatikana, IOR ne posjeduje nikakvu dokumentaciju iz perioda drugog svjetsog rata, čak štoviše banka uništava svoju kompletnu dokumentaciju svakih deset godina.
Tko u ovo želi vjerovati ili vjeruje?
Bez obzira na to, u Njemačkoj i Americi postoji dokumentacija koja dokazuje transakcije izmedju IOR-a i Reichbank, IOR-a i Švicarskih banaka koje su kontrolirali nacisti (prebačaji novca sa računa SS-a na račun jedne poznate banke samo par dana prije dolaska oslobodilaca).
Krajem šezdesetih godina, IOR postaje jedan od najznačajnijih faktora svjetskog bankarstva.
Pod vodstvom Američkog biskupa Paul Marcinkusa, ruku za rukom sa biskupom Paolo Hnilicom, Licio Gelli-em, Roberto Calvi-em i Michele Sindonom, Vatikanska banka postaje sastavni dio svakakvih različitih mafijaških programa.
U pranju novca se jako teško moglo razaznati gdje prestaje uloga Vatikana, a počinje uloga mafije.

Banco Ambrosiano kojom je dirigirao Roberto Calvi, te brojne fantomske firme iz Paname i Luksemburga kojima je dirigirao IOR, preuzele su kontrolu nad Talijanskim poslovnim bankama i funkcionirale kao podzemni kanal protoka novca i fondova prema istočnoj Europi za podršku organizacijama koje su se borile protiv komunista.
Milijarda i tri stotine miliona dolara je investirana u podršku vojnim režimima Argentine, Urugvaja i Paragvaja, za kupnju raketa Exocet u ratu na otočju Falkland, te za korupciju i kupnju političara u svakom momentu u kojem je to trebalo.

"The Vatican connection", Američka istraga o povezanosti Vatikana i mafije, zataškana je jer se u istrazi pojavljuje i ime jednog Američkog ministra.
Između 1968 i 1969 godine, delikatan šverc kontracepcijskih pilula koje su iz Marseja preko Španjolske zavrsile u Indiji i Ghani, još je jedan dio sramne povijesti.
Falsificirale su se dionice sljedećih kompanija: IBM, Coca Cola, Chrysler i Boeing, u vrijednosti od nekoliko stotina miliona dolara.
Sjetimo se savezništva u potrebi Americkog bankara Martina Frenkela za sumom od 150 milijardi dolara.

Papa je izgovarao parole protiv krvavih ruku odgovornih za genocide i ratne zločine, a u istom trenutku potajno pritiskao Englesku vladu da oslobodi Augusto Pinochet-a iz humanih razloga.
Ovo su oni isti "humani razlozi" zbog kojih je Vatikan na kraju drugog svjetskog rata omogućio bijeg mnogim nacističkim zločincima iz Europe, najčešće preko vlastitog teritorija.

U vlasništvu Vatikana je veliki broj nekretnina razbacanih po cijelom svijetu. Kolika je njihova ukupna vrijednost, vjerovatno ne zna ni sam dragi Bog.

Narko biznis: Vatikan je poduzeo sve moguće mjere da zaštiti Manuel Noriega-u (čovjeka kojeg su iskorištavali Bush i Reagan za CIA-ino švercanje droge).
U Panami je bilo puno firmi Marcinkusa, Calvia i Sindone koje je Noriega ljubazno štitio od radoznalih pogleda.
Marcinkus, šef IOR-a, bio je i direktor Banke Ambrosiano (Nassau i Bahame).
Između Marcinkusa i Roberta Calvija su postojali prisni privatni i bankarski odnosi.

Nažalost, mnogi od upletenih u te skandale nisu bili samo mafijaši, već i pripadnici masonske lože P2, pa se tako novac morao dijeliti na više strana, uključujući i jedinstvenu novčanu transakciju od 95 miliona dolara dokumentiranu od strane Irskog suda.

Masonska loža P2 predstavlja jedan od najvećih skandala Talijanske političke povijesti, u kojoj je postojala tajna država u državi, koja je u stvari upravljala zemljom.

http://www.guardian.co.uk/business/2...ly.theobserver

Roberto Calvi je pronađen mrtav, "samoubojstvo" ispod Londonskog mosta Blackfriars, sa džepovima punim kamenja.
Par dana nakon bankrota Bance Ambrosiano, "ubila se" Calvijeva sekretarica Graziella Teresa Corrocher.
Vatikan se iz bankrota, crne rupe, skandala Banke Ambrosiano izvukao plativši 406 miliona dolara, iako je po izjavi ministra državnog trezora u to vrijeme, trebao izdvojiti 1159 miliona dolara.
4 godine nakon "samoubojstva" Calvia, u zatvoru je popivši kafu sa cijanidom ubijen i Michele Sindona, samo 4 dana nakon što je osuđen kao naručilac ubojstva advokata Giorgio Ambrosoli-a, likvidatora Bance Ambrosiano.


Ovako židovi kolju životinje (kosher) i na takvu hranu se placa dodatni porez.
Ovi filmovi nisu preporuceni za djecu i one slabijeg zeluduca, zivotnje umiru u agoniji.

http://www.petatv.com/tvpopup/Prefs....deo=agri_short

http://www.petatv.com/tvpopup/Prefs.asp?video=agri_long


Ovo su oznake za kosher meso:




Protokoli Sionskih mudraca su autenticni

Prikaz knjige - Sergio Romano: "I falsi protocolli" - koju je u nastavcima priredio i preveo Kazimir Cettin za vaš tjednik od broja 27 d o zaključno 29, potaknuo me da iznesem dokaze u prilog autentičnosti Protokola. Opće je poznato da kad god masonerija zapadne u poteškoće u javnom životu nekog društva (planovi joj bivaju osujećeni), javlja se neki spasitelj koji se odmah okomljuje na Protokole dokazujući da su običan falsifikat. Tako sada biva i u Italiji, u kojoj se nezaustavljiv val afera korupcije i malverzacije odvija pred očima talijanske javnosti kao prepoznatljiv sinopsis osnova iz Protokola, i zato treba zavarati javnost, osobito kad su i masoni dobrano u sve upleteni. Slično je bilo i u Velikoj Britaniji, kad asu Protokoli tiskani. Tada se iz Carigrada javljao neki "dopisnik" Timesa, koji je u tri navrata (16., 17., i 18. kolovoza 1921.) nastojao "senzacionalno otkriće" proglasiti "glupom izmišljotinom". Starost se Protokola procjenjuje na otprilike 300 godina. Tijekom vremena su dopunjavani, ali identitet sastavljača i redaktora uvijek je čuvan u strogoj tajnosti. Danas se mnogo toga više ne može tajiti - Bilderbergeri, Devet poznatih krugova iluminista i njihovih članova (Cyrus R. Vance - C. F. R. Dir., T. L. C. Member, CENT. Member i COSMOS Member), - posebno i znano djelovanje Henrya Kissingera i mnogih drugih nežidova u toj sprezi. Protokoli nisu djelo židovskog naroda, već skupine koja ima za krajnji cilj - zavladati svijetom i podčiniti ga svojim interesima. Za ostvarenje tog plana sionski su se mudraci u prošlosti nadahnjivali tekstovima Izajije proroka (60,1-2: 42, 1-4), koji govore o dolasku obećanog Mesije. Najbolje se o tome izrazio obraćenik na katoličku vjeru Robin Zolli, kad je rekao da opreke koje stoje između Židova i kršćana proizlaze isključivo iz različitog tumačenja biblije. Protokoli su povijesno potvrđena stvar, pa iznosim slijedeće činjenice. Bizaran događaj iz 1785. potvrđuje neprijeporno postojanje dijaboličnog plana za osvajanje svijeta - Novus Ordo Seculorum (One World Government = OUN. U prilog tvrdnji ide i izjava bivšeg francuskog ministra vanjskih poslova Dumasa dana u Parizu 17. lipnja 1993.: "Ujedinjenim narodima prijeti opasnost da postanu instrument američkog imperijalizma za rješavanje svjetskih problema". Dumas, naravno, kao diplomat okoliša kao mačka oko vruće kaše, ali stvarnost je već davno ta da su UN, kako je to navedeno u Protokolima "Agentur", instrumentalizirana organizacija). Dakle, teklić iluminista iz Frankfurta, Lanze, jahao je u Pariz noseći u torbi spise za Velikog Meštra Velike masonske lože u Parizu. Dok je jahao Ratisbonom (Regensburg) po olujnom vremenu grom ga je usmrtio i torba sa spisima došla je u ruke mjesnog redarstva, a zatim je predana bavarskoj vladi. Nakon toga uslijedile su brojne racije i kod kompromitiranih iluminista pronađen je dodatni materijal koji je otkrivao dalekosežne planove s jako pogubnim posljedicama po čitav svijet. Bavarska je vlada razaslala te spise vladama Britanije (spajanjem londonskih loža u Veliku ložu na Ivanje 1717. u pivnici "Goose and Gridrion" i službeno je započela djelovati britanska masonerija. Godine 1992. proslavljena je 275. obljetnica, o čemu je kraću vijest donio američki tjednik "Time" od 22. lipnja 1992. str. 5) Njemačke, Austrije, Francuske, Poljske i Rusije. Međutim, svi su se oglušili o te spise, koji su se odnosili na kasniju francusku revoluciju (1789.). Godine 1875. održan je kongres u Lausannei na kojem je donesena odluka o stapanju "Sveopćeg Židovskog Saveza" i masonerije, jer kako je rečeno "židovstvo je u masoneriji prepoznalo jedan od instrumenata bitnih za ostvarenje sna o općoj svjetskoj vladavini". Zbog kompromitacija zapisi su djelomice preinačeni da bi se odgovornost lakše mogla prebaciti na vođe Židovskog revolucionarnog pokreta u Rusiji, i kao takvi spisi su podmetnuti ruskom profesoru Sergiju Nilusu. Protokoli su prvi **** tiskani u Rusiji 1905. pod naslovom "Židovska opasnost", a kopija tog ruskog izdanja čuva se u "Britanskom muzeju" knjiga u Londonu. Po ruskoj verziji britanski novinar Victor Marsden priredio je 1921. britansko izdanje rasčlanjeno na paragrafe, tako da sadržaj bude čitak i pregledan. Iluministi su se već ranije bili strašno uznemirili i zabrinuli kad su Sir Walter Scott i povjesničarka Nesta Webster ušli u siguran trag zavjera iz doba francuske revolucije, ali bez obzira na protok vremena Protokoli u osnovi ostaju onakvi kakve ih je objelodanila i tiskala Bavarska vlada (The Life of Napoleon Buonaparte, by Sir W. Scott-Poter, J.& B. Williams, London 1820.; World Revolution & Secret Societes and Subversive Movements by Nesta H. Webster - Emissary publications, P. O. Box 642, South Pasadena, California 91030, Tel.: (213) 794-3400). Henry Ford, pionir automobilske industrije, u interviewu "New York Worldu", 17. veljače, 1921. kaže: "Jedino što mogu reći jest da se Protokoli u cijelosti uklapaju u ono što se sada doista događa". Lord Sydenham poslao je pismo "Spectatoru", tiskano 27. kolovoza 1921., u kojem kaže: "Protokoli potanko iznose ciljeve boljševizma i primijenjene metode. Ove metode bile su u opticaju 1901. kad su Nilusu protureni spisi. Boljševizam je tada bio marksistički komunizam i nije bilo nadošlo vrijeme za oružani prevrat".

Razna su stajališta glede podrijetla Sionskih protokola, ali osobno mislim da nije važno tko ih je sačinio, nego to da se cjelokupna povijest XX. stoljeća sa zastrašujućom točnošću podudara s ambicijama koje su sadržane u tom dokumentu.

Metropolit Petrogradski i Ladoški Ioan (Sničjov)

Za uskog pravoslavnog čovjeka pojava Sionskih protokola u Rusiji blagoslovljena je imenom svetog pravednika Ioanna Kronštadskog. Veliki svetac blagoslovio je izdanje knjige kojoj su bili priloženi Sionski protokoli, odlučno rekavši njenom autoru: "Objavi, knjigu će čitati i kupovati"[1].

Radeći na knjizi, uspio sam pronaći podosta dokumenata i materijala u svezi s poviješću Sionskih protokola koji nikada do tada nisu bili objavljen, a koji su bili čuvani u pismohranama Rusije i SAD-a. Osobitu vrijednost imaju materijali sa Bernskog procesa, koji se vodio na temelju tih protokola, a također i prepiska sudionika tog procesa, koja nam potvrđuje da su izjave svjedoka i stručnjaka, koji su pobijali vjerodostojnost Protokola, bile krivotvorene i da su ih već unaprijed potplatile židovske organizacije.

Autor zahvaljuje svim osobama i organizacijama koji su se potrudili u svezi s potragom dokumenata i materijala na temelju kojih je knjiga napisana i izašla na vidjelo. Osobitu zahvalnost autor upućuje kustosima Državnog Arhiva Ruske Federacije (GARF) Središnje pismohrane povijesno-dokumentarne zbirke (CHIDK - bivši Specijalni arhiv SSSR), pismohrane Svetotrojskog manastira (ASTM - Georgedonavillea, SAD), pismohrane Guverovskog instituta (AGI - Stanford, SAD). Golemu zahvalnost izražavanu Rusima u SAD-u, koji su mi, bez obzira na vlastiti rizik, pomogli upoznati se s djelatnošću i osobnim sastavom međunarodnih židovskih, sionističkih, Trostupanjske komisije, Bilderbergskog kluba, Svjetskog foruma (Fond Gorbačova), lože Bnai Britha.
Dokument, koji je poslije nazvan Sionskim protokolima (ili protokoli sionskih mudraca), nastao je u drugoj polovini 19. stoljeća. Njega ne treba držati službenim dokumentom neke židovske organizacije ili skupa. Po svoj prilici su Sionski protokoli sačinjeni među najradikalnijim židovsko-talmudističkim i masonskim vođama i odražavali su njihova potajna očekivanja glede vlasti nad cijelim svijetom i političke uspostave u odnosu na neŽidove. Otprilike tijekom tri desetljeća Sionske su protokole držali u strogoj tajnosti, prenosili su ih iz ruke u ruku u rukopisu, ne usuđujući se povjeriti tajnu niti tiskarskom stroju. Nadalje ću nastojati izložiti nastanak ovog
zagonetnog dokumenta.................

Masonska loža "B’nai Moshe" (?) (Fry ju naziva "Bne-Mojše") nije prema Sionskim protokolima imala drugačiji odnos od drugih židovskih masonskh loža, koja je postojala u granicama opće ideologije, koju su propovijedali Sionski protokoli.
Svejedno su istraživanja L. Fry odigrala veliku ulogu u pravilnoj ocjeni Sionskih protokola i spoznaji o mizantropskoj ideologiji njenih tvoraca. Nije uzalud Ginzberg odustao od tužbe da joj se sudi shvaćajući da će silna javna rasprava o tom djelu dovesti do nepoželjna publiciteta tajnih planova judaističko-talmudističkoga svjetskoga poretka.
Početkom 30-ih godina međunarodne judaističke organizacije, u prvom redu "Sinovi saveza" i sionisti, sazivaju sjednice na kojima uporno razrađuju pitanje o "borbi s antisemitskom promičbom i ponajprije širenjem Sionskih protokola".
Godine 1932. i početkom 1933. formirana je specijalna skupina židovskih aktivista kojima je bilo naređeno organizirati međunarodni proces, mobilizirati sav svjetski židovski tisak koji će o njemu izvješćivati, pripremati svjedoke i strukčnjake, koji će službeno posvjedočiti "lažnost Sionskih protokola i činjenicu da ih je fabricirala ruska policija". Osobita zadaća te skupine bila je u tome da pripremi svjetsko javno mnijenje. Veodeću ulogu u pripremi procesa odigrali su Viner, Boris Izrailjevič Livšic, (1879-?), Ilja M. Čerikover (1881.-1943.), Henrik Borisovič Sliozberg (1863.-1937.) i Vladimir Jevgenjevič Žabotinski (1880.-1940.). Trojica od njih bili su istaknuti masoni.
Prvotno je provođenje procesa "protiv" Sionskih protokola planirano u Njemačkoj, gdje se u to doba nalazila najmoćnija i aktivna židovska zajednica. Ipak, dolazak Hitlera na vlast izmijenio je planove židovskih vođa. Odlučili su provesti psotupak u Švicarskoj.

Početkom 1933. godine židovski tisak i liberalno-masonska sredstva masovne informacije koja su mu bila sklona uporno puštaju glasine o predstojećoj aneksiji Švicarske Njemačkoj, gotovo istodobno pokrenuta je tema o "podrijetlu Sionskih protokola".
Probijanje snaga židovskih udruženja ostvaruje se Baselskim procesom. Da bi započeli taj postupak judejske su vođe kao povod uzele članak doktora Zundera u časopisu "Eiserner Baren" (09.07.1933. godine), u kojemu taj znanstvenik govori o pitanju judaističkih planova svjetske dominacije i pogrešno se pozvao na riječi štokolruskoga rabina Ereinpricea (?) ("Eiserner Baren, 09.07.1933.).
Tužitelji na tom procesu bili su predsjednik židovske zajednice u Švicarskoj M.I. Dreyfus-Brodski i predsjednik organizacija švicarskih sionista Markus Kohn.
Na suđenje su bili pozvani prvi njemački izdavač Sionskih protokola Gottfried Zur-Breek (Müller fon Hansen), Theodor Fritsch i sam doktor Zunder (?). Suđenje je počelo u Baselu 11. lipnja. Na toj vješto, organiziranoj sjednici sudac je, stavši na židovsku stranu, naredio da se do donošenja odluke zapovijedi ovrha svih preostalih 760 primjeraka Sionskih protokola.
Zatim je Zunderu bilo predloženo kao svojedobno i Fordu, da se odrekne svojih uvjerenje. Odvjetnik židovskih organizacija, u njihovo je ime, uporno tražio da sud donese odluku o konfiskaciji Sionskih protokola i knjiga Zur-Beeka i Fritsch, te je izjvaio u svojoj odluci da su Sionski protokoli — "gruba krivotvorina".
Suđenje u Baselu se mnogo **** odlagalo da se na kraju ne bi ni održalo. Njega je zatomila glasna zbivanja i ishodi Bernskog procesa u svezi sa Sionskim protokolima.
Nepobitno je da su, započinjući istodobno dva procesa zbog Sionskih protokola, židovske su organizacije vješto koordinirale svoja djelovanja.
Ujesen 1933. godine židovski odvjetnik prof. Matti i George Brunschwig predali su na Bernski sud žalbu s zahtjevom ponavljanja kaznenog gonjenja za raspačavanje Sionskih protokola od strane Nacionalne fronte.
Na prvom je zasjedanju sud odlučio razmotriti pitanje o podrijetlu Sionskih protokola. Odlučeno je bilo izabrati tu vještaka, po jednog od tužitelja, tuženoga i suda. Sudsku su raspravu u biti tako odgodili do jeseni 1934. godine.
Za predsjedavajućeg na tom suenju u svezi sa Sionskim protokolima bio je određen sudac Meyer, koji nije skrivao svoje prožidovske simpatije.
Judaistički su bankari udijelili židovskim organizatorima procesa znatne iznose novca za plaćanje odvjetnika i većine vještaka. Posebice su veliki novac židovske organizacije potratile na plaćanje usluga (zapravo podmićivanja) "svjedoka". U svojstvu "svjedoka" sa židovske su strane bili pozvani ugledni judejski i masonski djelatnici (Ch. Weizmann, Meyer-Ebner, rabin Erenprice ('), M. Bodenheimer (?) G.B. Sliosberg (?), P.N. Miljukov, S.G. Svatikov, V.L. Burcev, B.I. Nikolajevski, A. du Chayla i ostali. Mnogim "svjedocima" bila su dopuštena putovanja radi prikupljanja materijala i preslušavanja osoba, čije bi izjave mogle ići u prilog židovske strane.
Glavni vještak tužiteljstva, kojega je izabrala židosvska strana, bio je pofesor Baumgarten, s dodijeljenim mu pomoćnicima - Cherikover (?), Wiener i Livšic (?).
Židovski organizatori procesa nisu žalili novac za plaćanje "svjedoka" i vještaka. Još prije početka procesa Židovski znanstveni institut i Kongres američkih Židova u New Yorku, a koje su financirali međunarodni židovski bankari Warburg, stavljaju u dužnost dvojici ljevičara, ruskim povjesničarima B.I. Nikolajevskom i S:G. Svatikovu napisati knjigu o "krivotvorenju protokola". Za predujam su koautori dobili od jednoga organizatora Bernskoga procesa I. Cherikovera (?9 2500 franaka, o čemu su sačuvani dokazni dokumenti.
Ujesen 1934. godine u židovskim novinama "New York Forward" objavljena je serija članaka Nikolajevskoga, koje je napisao pod pseudonimom N. Borisov. U tim je člancima ruski suradnik židovskih udruženja zapravo poticao na raspravu sa braniteljima Sionskih protokola .
Početkom 1934. godine na pripremu Bernskoga procesa vrbuje se V.L. Burvec. Poput Nikolajevskoga i Svatikova i njega su financirale židovske organizacije. "Od tada, — pisao je Burcev, — ja sam što je bilo moguće više nstojao doznati sve o "Protokolima".
Zakulisnu spletku židovskih organizatora u svezi s Bernskim procesom razotkriva pismo koje se sačuvalo u arhivu B.I. Nikolajevskoga, a koje je on uputio B.I. Livšicu (?). Iz toga je pisma bilo bjelodano da je između židovskih organizatora i takozvanih svjedoka, a to s uMiljukov, Burcev, Nikolajevski i Svatikov, postojao tajni sporazum, zločinački dogovor. Osim toga, iz pisma je razvidno da su svi "svjedoci" dobivali novac od židovskih organizatora procesa.
Judaističko-masonski vođe su jednoglasno tvrdili da Sionski protokoli nemaju veze s ideologijom judaizma i sionizma, da judaizam i masonstvo nisu povezani. Nakon izjave profesora Zundera u ime tuženih sudu se obratio njihov odvjetnik i predložio za vještaka istaknutoga njemačkoga stručnjaka za židovsko pitanje pukovnika Ericha Felischhauera. Nakon polemiziranja strana bilo je udovoljeno zahtjevu obrane, međutim sud je odložio ročište za pet mjeseci, do travnja 1935. godine.
Međunarodna sionistička organizacija uspjela je uspostaviti vezu s sovjetskim Židovima i organizirati u SSSR-u skupinu pomoćnika kojima je bio dopušten rad u tajnim pismohranima u svrhu prikupljanja materijala za Bersnki proces. U toj su skupini radili sionisti A.S. Tagre, J.V. Členov i mason P.N. Maljantovič (1870-1939.), bivši ministar pravosuđa Privemene vlade.
Od strane SSSR-a pomoć sionistima na čelu je bio P.G. Smidovič (1874.-1935.), član VCIK i CK VKP (b). Tijekom nekoliko mjeseci djelovanje se odvijalo pod oznakom "povjerljivo". Znatan dio pismohrana ruske carske policije bio je pregledan. Iz Moskve i Lenjingrada na adresu Bernskoga suda stizale su knjige i preslike spisa. Materijali iz Rusije nisu uvijek išli legalnim putom, preko službenih diplomatskih predstavnika Švicarske u Moskvi, nego tajnim kanalima preko Miljukova, Nikolajevskog i Burceva.
Pokušavajući pripisati autorstvo Sionskih protokola ruskoj policiji, sionisti su proučavali ne samo dokumentaciju ruskih obavještajnih služba nego su utvrđivali rodbinske veze osoba koje su na ovaj ili onaj način sudjelovale u širenju Sionskih protokola. Budući da su se okrenuli sovjetskim pismohranama, organizatori Bernskog procesa bili su primorani priznati da ne raspolažu nikakvim dokumentima koji bi potvrdili njihovu verziju.
Ravnajući se po tim dokumentim, židovski organizatori Bernskoga procesa imali su široke mogućnosti dobiti podatke o tomu kako su u sastavljanju Sionskih protokola sudjelovale ruska policija i osobno general Račkovski. Ipak nisu uspjeli pronaći vrijednu činjenicu (izravno ili neizravno) koja bi potvrdila njihove klevetničke pretpostavke.

Bezuspješna traženja produljena su sve do kraja 1934. godine.
Na poziv iz Moskve u Bern su, na zamolbu židovske strane, na proljetna zasjedanja Bernskog procesa 1935. godine, bili pozvani "pravni zastupnik" sionist A.S. tager (?), autor antiruske knjige o procesu Beiliss; veoma stari knez S.D. Ursov, bivši guverner Besarabije i prijatelj ministra unutarnjih poslova; Fritz Platten, židovski boljševik, pod čijim je vodstvom skinuta i ponovno stavljena plomba na vagon Lenjina i njegove "židovske straže" preko Njemačke u Rusiju. Ipak, zbog nama nepoznatih razloga do toga putovanja nikad nije došlo.
Zasjedanje Bernskog suda započelo je radom 29. travnja i trajala je do 14. svibnja. nakon općih procedurnih pitanja riječ je dobio Ulrich Fleischauer. On je započeo izlaganje o rezultatima svoga vještačenja Sionskih protokola 30. travnja ujutro, a završio 6. svibnja navečer, posvetivši na taj način 10 punih sjednica, više od 30 sati.
U ime židovskih organizacija izjavio je vještak Loosli kako je vještak Fleischlauer "sastavio pamflet u ime antisemitske ideje. Sudac je podržao nezakoniti zahtjev vještaka Looslija i objavljivanje materijala, koje je referirao Fleischhrauer, bilo je zasutavljeno. Naime prema švicarskim zakonima, svi dokumenti koji se obrazlažu nasudu, mogu biti obznanjeni javno u sredstvima mass-medija.
Osim već navedenih dokumenata, u osobnoj pismohrani N.F. Stepanova ja sam pronašao dosta velik broj pisama koje je dobivao tijekom Bernskog procesa od B.P. Tedlija, N.J. Markova, J.K. Brandta. Iz tih je pisama jasno proizlazilo u koje su složene uvjete bili stavljeni branitelji Sionskih protokola, kako su ih ometali u pozivanju svjedoka i vještaka, kako su im namještali provokatore, špijune i kako im je uvijek bio prijeko potreban novac u pogledu provođenja procesa.
Protuzakonito stajalište sudaca, sudskog vještaka i sudskih službenika, sprječavalo je časno razmatranja stvari i zapravo je od Bernskoga procesa napravilo farsu, čudovišno podrugivanje zakonu i pravednosti.
Bernski je proces javno nosio antiruski karakter. Njegovi judejski organizatori pokušavali su dovesti u zabludu svjetsko javno mnijenje, pripisavši stvaranje najzločinačkijeg dokumenta, u povijesti čovječanstva, ruskoj vlasti. Judejski vođe su okrivljavali povijesnu, carsku Rusiju za sve moguće smišljene grijehe protiv Židova, a sve s namjerom da odvuku pozornost od čudovišnih zločina, koje su za njih napravili protiv Rusije krvožedni suplemenici — židovski boljševici.
Mit o tomu da je ruska policija sastavila Sionske protokole bio je nužan judejcima-talmudistima da bi još jednom prevarili čovječanstvo i skrenuli njegov gnjev od stvarnih krivaca zločina spram svijeta.
Nisu uzalud glavne aktere "svjedoke", postavili židovski vođe na tom procesu, koji su bili neprijatelji Rusije, rušitelji njenih povijesnih načela: Miljukov, Nikolajevski, Svatikov, Burcev, na temelju krivotvorenih pokazatelja koji su i i stvorili mit o Sionskim protokolima.
Organizatori Bernskoga procesa htjeli su sudu dokazati da je podrijetlo Sionskih protokola razmatrala Ruska vlada, koja je htjela tobože dokazati da su oni krivotvorina.
Pismena svjedočanstva masona, bivšeg nečelnika ureda Nikole II., A.A. Mosolova govore nam o tomu da nikakve istrage o podrijetlu Sionskih protokola Ruska vlada nije vodila, ako ne ubrojimo onu kritiku o protokolima G.B. Sliozberga (?), koju je napisao za vrijeme ministra financija J. S. Wittea.
Izgubivši svaku nadu da će pronaći dokaze koji bi utemeljili mit o tomu da je ruska policija sastavila Sionske protokole, judejsko organizatori Bernskoga procesa odlučili su se okrenuti izravnoj krivotvorini. Izvršitelj je bio V.L. Burcev, koji se istaknuo razotkrivanjem tajnih agenata ruske policije i inozemne obavještajne službe. Djelatnost Burceva, vrlo taštoga čovjeka, koji je obožavao samoreklamu i zvuk vlastitog imena, nosila je silan antiruski, klevetnički karakter. Do 1917. godine u Rusiji, kada su objekti većine njegovih lažnih optužaba bili državni činovnici i policijski suradnici, njemu je mnogo toga "izlazilo" iz ruku . Nakon prevrata položaj se promijenio. oklevetani ljudi su protestirali, neki su ga ispljuskali, tužili su ga sudu .
U svojoj antiruskoj djelatnosti Burcev se često oslanjao na judaističko-masonske krugove, pod krabuljom "slobodnog novinara", a u biti je bio njihov agent. Kako je i sam priznao bio je sudionikom prvih sionističkih kongresa, susretao se sa sionistima u kojima je on vidio "iskrene ljude od ideje" .
Stoga je , dakle, zadaća, koju su mu zapovjedile židovske organizacije koje su organizirale Bernski proces, bila ne slučajna već suglasni produžetak njegove ranije antiruske djelatnosti.
Ovaj put V. Burcev smišlja priču kako je, tobože, njemu bivši načelnik za zaštitu društvene /nacionalne/? sigurnosti i poretka u Petrogradu general major Globačev dao preko nekog svog Koltipina-Ljubovskog informaciju o istrazi, prema odluci Nikole II., podrijetla Sionskih protokola. Štoviše sam Burcev, kako možemo primjetiti, pravi zabilješke koje je tobože napravio Nikola II., čitajući Sionske protokole.
Burcev je vrlo loše napravio krivotvorinu. Najveći argument krivotvoritelja bili su podaci o navodnoj istrazi porijekla Sionskih protokola koju je provodila carska vlada. U biti nikakve istrage nije ni bilo. O tome nam svjedoče pisma bivšeg načelnika carskog ureda A.A. Mosolova. Pokušavajući pridodati vjerodostojnost svojoj izmišljenoj tvorevini, Burcev si je dopustio nekoliko ozbiljnih povijesnih pogrešaka. Na primjer on je izjavio da se istraga vodila tijekom 1906. godine po direktivi Stolipina, na upornu molbu Lupuhina. Međutim, 1906. godine Lopuhin više nije bio načelnika Odjela policije nego umirovljeni (zbog prekršaja) činovnik i stoga nije mogao inicirati tu istragu.
Na sudu je Burcev tvrdio da je jedan od sudjelovatelja u prijevozu navodnih lažnih Sionskih protokola bio kolega po službi Globačevu, čega u zbilji nije bilo.

Iskazi Burceva na Bernskom sudu bili su objavljeni u mnogim novinama pa i u New Yorku, gdje je tada živio Globačev. Njujorške novine "Nova ruska riječ" (židovska novina, ruska samo po nazivu, glavni redaktor — M. Weinbaum) objavljuje članak Burceva, "Istina o Sionskim protokolima". Pročitavši taj članak, Globačev je odmah napisao pobijajuće pismo uredniku "Nove ruske riječi".


Jewish Ritual-Murder : a Historical Investigation
http://www.jrbooksonline.com/schramm/schramm.htm

Jewish Ritual Murder by A R N O L D S. L E E S E
http://www.jrbooksonline.com/PDFs/Je...urder%20JR.pdf


The Talmud Unmasked: Rev. I. B. Pranaitis
http://www.talmudunmasked.com/


Table of Ritual-Murders Established in this Investigation
http://www.jrbooksonline.com/schramm/app9.htm



U smislu povijesnih kronologija

Encyclopaedia Judaica / izdata 1973
Hazaria - A. H. Poliak, profesor srednjovekovne zidovske povijesti

Ali prije toga nesto lakse npr. "13. Pleme" od Kestlera.
http://www.ivantic.net/Ostale_knjiig...e_latinica.pdf


George Washington

"Sasvim je zalosno što ih niti jedna država, starija od ove, nije pokorila kao kugu drustva i svog velikog neprijatelja, cijim je prisustvom usrecena Amerika"

Martin Luther King- borac za gradjanska prava

Strastvena zelja vapijucih srca Jevreja nada se da će doci onaj dan, kada ce oni moci da se odnose prema nama tako, kao što su postupali na vrijeme Jesfiri u Perisji. I koliko je Jevrejima bliska knjiga Jesfir, koja opravdava njihovu krvolocnost, osvetoljubivost i apetite razbojničkih nada!. Nikada sunce nije svjetlilo narodu, krvozednijem i osvetnickijem, koji se zanosi idejom uništenja i ugusenja ljudi druge vjere.

Petar Prvi - Ruski vladar

Vise volim da vidim u mojoj zemlji mudjahedine i mnogobosce, nego Jevreje. Poslednji su prevaranti i lupezi. Oni nece dobiti odobrenje da se nasele i organiziraju svoj posao. Bez obzira na moja naredjenja, oni nastoje da to ostvare potkupom mojih cinovnika sa ciljem da postanu ravnopravni.

Benjamin Franklin
visoki americki državnik, filozof, izumitelj, fizičar, ekonomist i pisac, suautor deklaracije nezavisnosti.

1820.
Ma gdje bilo, u zemlji, u kojoj se naseljavaju Jevreji, nezavisno od njihovog broja, oni snizavaju njen moral, komercijalno postenje, izoliraju se i ne dopustaju asimilacijuju. Ako ih mi putem Ustava ne iskljucimo iz SAD, onda za manje od sto godina oni će navaliti u velikoj kolicini, uzece vrhunac, progutaće zemlju i promijeniti oblik naseg upravljanja. Ako ih ne iskljucite, onda za manje od dvjesto godina nasi potomci ce raditi na poljima, izdrzavajuci njih, dok ce oni trljati ruke u svojim kancelarijama. Upozoravam vas, nacijo, ako jevreje ne iskljucite zauvek, Vasa djeca ce vas proklinjati u Vasim grobovima.

Napoleon Bonaparte 1769 – 1921

Jevreje treba razmatrati kao naciju, ali ne kao religioznu grupu. Oni su nacija u sredini nase nacije. Citava sela otimaju Jevreji, oni su uspostavili kmetstvo, oni su prava jata gavranova. Siromastvo koje izazivaju Jevreji, ne potice od jednog individualnog Jevreja, ono je sustina citavog tog naroda. Oni su kao gusjenice ili skakavci koji jedu Francusku. Jevreji su nacija spremna na najuzasnije zlocine. Moramo ih se rijesiti.

Winston Churchill je u II WW-u molio boga (i Staljina) za pomoc da unisti naciste a ovo su njegove rijeci:

(govor u predsjednickom domu 1919.g.)

Nema potrebe preuvelicavati ulogu, koju su odigrali internacionalni Jevreji ateisti u stvaranju boljsevizma i njihovog ucesca u ruskoj revoluciji. Vise od toga, glavna inspiracija i pokretacka snaga dolaze od jevrejskih vodja. U sovjetskim institucijama dominacija Jevreja vise je nego porazavajuca. I glavni dio u sprovodjenju sistema terora, koji je pocinjenj izvršili su Jevreji i u nekim slucajevima Jevrejke. Takvu djavolsku slavu Jevreji su postigli.





Obavezna preporuka (obilje dokumenta, novinskih clanaka, rodoslovno stablo Hitlerovih iz 1930 - Adolofov pradjed je bio mocan Zidovski bankar)

http://video.google.com/videoplay?do...2809518563654#

Dva svjetska rata Arijci su vodili iskljucivo sa ciljem stvaranja drzave Izrael. A projekom njezina stvaranja upravljaju Rothschildi. Za ilustriat tko su oni i sa kakvom moci raspolazu, dovoljno je reci da se procjenjuje da ta jedna familija drzi oko 50% bogatstva citavog svijeta. Bogatstvo židova Bill Gates-a se procjenjuje na nekih 60 milijardi, no bogatstvo Rothschilda se procjenjuje tisucama milijardi. Oni se nalaze na samom vrhu zidovske piramide moci. To njihovo bogatstvo je preveliko da bi bilo produkt rada samo jedne obitelji, vec je ono produkt rada citave židovske rase, a povjereno je njima na upravljanje zbog efikasnosti koja se dobiva centralizacijom novca na jednom mjestu. Pocetna baza tog bogatstva je novac koje su židovi pokrali jos u anticko doba, u doba bogatog arijskog Egipta, Grcke i Rima. Ono se povecavalo tokom iducih stoljeca da bi danas doseglo zapanjujuce razmjere. (Bank of Amsterdam, Bank of England, Americki FED ...itd.) Zanimljiv podatak je da su Rothschildi jos u 19-om stoljecu bankrotirali i samog Papu. On je upao u neke financijske teskoce, a oni su mu priskocili u pomoc i posudili pozamasnu svotu novaca. Naravno uz velike kamate, koje Papa tokom vremena vise nije mogao vracati. Onda su mu velikodusno "oprostili dug", ali uz uvjet da od sada ima sav svoj novac drzat u njihovim bankama. Znaci cak i sav novac kojeg milijardu krscana prikuplja, na kraju zavrsava u njihovim rukama.

Oni su odlucili jos u 19-om stoljecu da treba obnovit Izrael. Razmisljali su o raznim strategijama kako to uciniti, a najbza je bila jednostavno kupit Palestinu od Otomanskog carstva. Turci su je bili voljni prodat, a novac koji su trazili nije bio ni 1% od ukupnog Rothschildovog bogatstva. No postojala su tri velika i nepremostiva problema koja su sprjecavala realizaciju tog plana. Glavni problem je sto židovi nisu htjeli selit iz Europe u Palestinu, jer tko bi bio lud napustit predivnu i bogatu Europu, te otici u nekakvu suhu pustinju kopat po pjesku. Drugi problem je sto su se okolne Arapske drzave snazno protivile stvaranju Izraela i odmah bi krenule u rat protiv njega. Treci problem je sto bi Krscani u cinu kupnje Palestine od židovskih bankara i onog sto bi eventualno sljedilo (krunidba židovskog kralja, rusenje Al Aqsa dzamije, podizanje treceg hrama) prepoznali ostvarnje biblijskog prorocansva o dolasku Anti-Krista. Krscani bi se pridruzili arapima i zajedno bi napali židove. Dakle trebalo je smislit kako rijesit sva ova tri problema. Kroz iduce stoljece je formiran jedan genijalan plan, cije obrise cu ukratko ovdje ocrtati...

Prvo osigurat stvaranje samog Izraela, ali na podmukli nacin, a ne direktnom kupnjom zemlje. Koristeci svoju medijsku, financijsku i politicku moc židovi su iskoristili stoljetna neprijateljstva Europskih drzava i uspjeli pokrenut prvi svjetski rat. Isprva snazno podupirajuci Njemacku u tom ratu, uspjeli su slomit carsku Rusiju i u ratnom kaosu organizirat tamo boljsevicku revoluciju. Tako su Rusiji ucinili ono sto su davno sanjali i ta ogromna arijska drzava je pala u ruke židovu Lenjinu, Trockom i kasnije Staljinu. Zatim se sva Njemacka moc usmjerila na zapadnu frontu, na prakticki samu Veliku Britaniju. Njemacka je tada bila pred pobjedom u prvom svjetkom ratu i Britanija je bila na koljenima i prakticki gotova. Tada su židovi rekli Britanskom vodstvu: ako nama date Palestinu nakon rata, mi cemo pomocu nase medijske moci uvest SAD u ovaj rat na vasoj strani. Britanci nisu imali drugog izbora i pristali su potpisavsi "Balfourovu deklaraciju" koja je Rothschildima obecala Palestinu nakon rata. Židovi su odrzali svoj dio ugovora, te su uveli SAD u rat uz pomoc svojih masovnih medija i uz pomoc svojih agenta u americkoj vladi. Tako su izdali Njemacku koju su do tog trenutka snazno podrzavali u ratu. Tako je "zaobilaznim putem" stvoren Izrael, no ostao je nerjesen problem populacije posto se židovi nikako nisu dali natjerat na selidbu iz Evrope u pustinju. Naizgled nepremostiv problem, a teski problemi zahjevaju teske solucije.

U Versajskim pregovorima nakon prvog svjetskog rata židovski agenti su nametnuli takve uvjete Njemackoj, da ona to niti teoretski nije mogla platiti Britaniji i saveznicima. Njemacka je pala u ogromnu inflaciju, siromastvo i beznadnje. Da bi dodatno pogorsali stvar organizirali su slom americke burze, sto je citav svijet bacilo u ekonomsku depresiju. Koristeci se mrezom masonskih loza situacija je namjestena tako da plivajuci na tom valu siromastva i ocaja na vlast dodje Hiter. Naravno novac i financije, logisticka i medijska podrska te sve ostalo za njegov dolazak na vlast su osigurali židovi preko svojih bankara. (Warburzi, Rockafelleri, Bush iz SAD-a ...itd.) Znaci Rusija je osvojena jos ranije (židovi Lenjin i Staljin), a sad je i Njemacka osvojena. (židov Hitler) Treba reci da nije samo Hitler židov, vec su svi iz vrha Nacisticke stranke židovi: Goebbels, Eichman, Himler, Goering ...itd. Zvuci nevjerojatno? Pa i nije bas ako pogledate sto se desava oko vas... Jednog dana vasi potomci ce se isto tako pitati kako je moguce da su celnici svih drzava koje su vodili treci svjetski rat bili židovi (Bush, Sarkozy, Blair...itd), a da to nitko nije primjetio? No kao sto vidite mi ovdje to jesmo primjetili, a isto tako su znali i informirani njemci za vrijeme drugog svjetskog rata da su nacisti židovi, ali nisu si mogli pomoci. Hitler je demokratski pobjedio na izborima, isto kao sto je Sarkozy demokratki pobjedio. Obojicu su na vlast doveli mediji (TV, novine, radio) u rukama židova. Znaci ideoloska sila koja je potrebna da židove izbaci iz Europe je dovedena na vlast u svim glavnim Europskim drzavama od strane samih židovskih bankara. U Americi i Britaniji su isto tako na vlast odjednom dovedeni židovski predsjednici. (Roosevelt i Churchill) Dakle sve je spremno, show moze poceti.

Hitler i Staljin sinkronizirano napadaju Poljsku. Britanija i Francuska objavljuju rat Hitleru. Poanta citavog ovog rata nije pobjeda ovih ili onih, vec je cilj unistit Europu. Stvorit takve uvjete da vecina židova radje pozele zbrisat u pustinju, nego tu zivit. Nacisti (crypto-židovi) skupljaju sve europske židove u koncentracijske logore koji nicu na izoliranim mjestima, te tako osiguravaju tri cilja. Prvo uzimaju im sav imetak, te deponiraju taj novac u Rothschildove banke u Svicarskoj. Drugo bombe koje padaju kao kisa po njemackim gradovima ubijaju samo arijce, a židovi su dotle smjesteni na "sigurno" u logorima. Ovo sigurno stavljam u navodnike, jer njima je namjenjena druga sudbina... Trece židovska elita cvrsto vjeruje u eugeniku, to jest u poboljsanje židovske rase selektivnim odabirom pametnih i zdravih, a eliminacijom ostalih. Židovi na istoku Europe su stoljecima zivjeli u getoima, u vrlo nehumanim uvjetima, krizajuci se medjusobno u malim zajednicama. To je u poprilicnom broju slucajeva rezultiralo raznim fizickom i mentalnim "manama", ciji uzrok je bio nasljedne genetske prirode. Židovska elita je zakljucila da se takvi moraju istrjebit, prije nego sto "izabran narod" moze krenut putem Izraela. U Nacistickim (crypto-židovskim) koncentracijskim logorima se provodilo to "izabiranje" i selekcija naroda prema genetskoj kvaliteti. Znaci oni koji su izgledali kao "Arijci", koji su bili relativno lijepi i visoki, koji su bili inteligentni i zdravi su ostavljeni na zivotu. Dio nakaznih stanovnika istocno europskih getoa koje mozemo vidit u filmu "The Ethernal Jew" (link je dolje) su ubijeni, a veci dio slabih i nemocih je umro od raznih bolesti u logorima (tifus ...itd.) Tako su svi "slabi" izbaceni iz budeceg genotipa izabrane rase.

Znaci istovremeno su se desavale dvije stvari, najbolji mladi Arijski ljudi su ginuli u strasnom brato-ubilackom ratu. Doslovno brat je ubijao brata kao dva robota programirana sa dva židovska programa zvana: "komunizam protiv nacizma". Istovremeno židovi su u logorima bili selektirani tako da iskljucivo "najbolji" prezive. Znaci imamo totalno negativnu selekciju za Arijce (prakticki samo defektni i nesposobni za vojsku su prezivjeli taj rat), a totalno pozitivnu selekciju za Židove (defektni i nesposbni su svi ubijeni, a samo genetski najkvalitetniji su prezivjeli). Drugi svjetski rat je dugorocno gledano bio jedan ogromni eugenski projekt Ziona, sa ciljem genetskog srozavanja arijca na nivo goya, a uzdizanja židova na nivo Arijca. Nakon rata koji je zavrsio tocno onako kako je planirano, citava Europa je bila porusena, svo njeno bogatstvo je bilo unisteno. Prezivjeli židovi koji su zadovoljavali standard "izabrane rase" su iz koncentracijskih logora slani direktno u Palestinu. Nisu se puno bunili, jer su vidjeli da im u Europi vise nema opstanka posto su izgubili svoje kuce, svoju imovinu, svoj novac, a dobar dio njih i svoje živote. Znaci ono sto nikako nisu htjeli milom, sad su dobili silom - morali su selit u Palestinu. No sto je jos vaznije za elitu, sad su židovi konacno postali zrtve, te je tako maknuta druga nepremostiva prepreka. Vise nisu u krscanskim ocima izgledali kao prijetnja koja u Izraelu stvara centar buduce svjetske vlade. Europski krscani su odjednom postali uvjereni da su oni sami zlocinci, a židovi su naravno oduvjek bili njihove nevine zrtve. Sad je kucnuo povoljan trenutak za rodjenje Izraela, jer ne postoji vise opasnost da se krscani pridruze zdravo mislecim arapima, koji krecu u rat protiv novo-uskrsnulog Mordora.

Židovska elita je isto tako morala osigurat da sva Talmudska prorocanstva budu ostvarena tocno u slovo. Talmud recimo kaze da prije nego sto se židovi vrate u Izrael, 6 milijuna ce ih poginut u holokaustu. Trebalo je dogadjaje poslozit tako da židova stvarno jako puno pogine, a onda putem svojih medija uvjerit preostale židove da se prorocanstvo obistinilo. Jer Rothschildi znaju da su i oni, unatoc neogranicenoj matrijalnoj moci i bogatstvu, samo obicne lutke na koncu. Znaju da se prava i istinska moc nalazi u rukama židovskih rabina, pokretaca i planera citave ove zavjere. Jer oni su ti koji stvaraju sve te dalekosezne planove, zapisuju ih u svoje knjige i propovjedaju židovima kao religiju koja se mora bez prigovora sljedit. Da Rothschildi slucajno nisu postovali naredbe rabinskih "prorocanstva", pojeo bi ih mrak u roku odmah.

Znaci prvi svjetski rat se vodi da se osigura Izraelu pocetna zemlja (Balfourova deklaracija), drugi svjetski rat se vodi da se osigura populacija za tu zemlju (izgon Europskih židova), a treci svjetski se vodi za prosirenje malene zemlje do "prorecenih" granica Eufrat-Nil.


Category: Cionisti | Added by: Admin (2012-03-31)
Views: 2034 | Rating: 5.0/1
Total comments: 0
Search
Site friends
  • Create a free website
  • Online Desktop
  • Free Online Games
  • Video Tutorials
  • All HTML Tags
  • Browser Kits